Vidova gora je najviša planina na jadranskim otocima (778 m nad morem). Ime je dobila po crkvici sv. Vida koja se nekada dizala na vrhu brda, a danas je u ruševinama. Vidi se temelj sjevernog zida i dio polukružne apside. Crkvica je podignuta u 13. ili 14. st. Brački puk je od davnine povezivao tu planinu, oko koje su ispletene brojne fantastične priče, sa starim slavenskim bogom Svevidom, jer i neki drugi nazivi lokaliteta na Braču imaju staroslavensko podrijetlo.

Mnogo prije dolaska Slavena na Jadran, na vrhu Vidove gore su ilirski stanovnici imali utvrđenu gradinu, kakva je bila i Koštilo iznad Bola. Suhozidom sazidanim u krugu branili su sebe i svoju stoku od neprijatelja. Ostaci tih zidova još se mogu vidjeti na nekim mjestima.

S vrha Vidove gore pruža se jedinstven pogled prema jugu. Duboko ispod je vinorodna i zelena bolska ravnica s karakterističnim šljunkovitim Zlatnim râtom koji svoj rt, prema vjetrovima u određeno doba godine, okreće prema istoku ili zapadu. Preko Hvarskog kanala, koji je ovdje najuži, prostire se plodna dolina otoka Hvara, između Staroga Grada na zapadu s jedne, i Vrboske i Jelse na istoku s druge strane, a iza njih je dugi lanac gorovitog dijela otoka. Po vedrom vremenu vide se i ostali otoci i Biokovo, od poluotoka Pelješca na istoku, preko Korčule, Visa, Biševa do daleke hridi Jabuke. Kada je vrijeme osobito bistro može se katkada ugledati i vrhove apeninskih planina.

Na vrhu je nakon Domovinskog rata postavljen veliki kameni križ.
Zimi je Vidova gora često pod sniježnim pokrivačem, pa ako su ceste prohodne i ako ne puše orkanska bura, postaje zimsko izletište otočana.