GOSPODARSTVO OTOKA BRAČA
Gospodarstvo na otoku Braču možemo podijeliti u nekoliko osnovnih grana:
TURIZAM I UGOSTITELJSTVO bazirani su na ponudi ljepote otoka, povijesnih lokaliteta, domaćeg ugođaja, domaćih jela i čistog mora. Na otoku se turizam počeo razvijati tijekom XX stoljeća, a posebno nakon II. svjetskog rata. Danas na otoku djeluje nekoliko hotelskih kuća, a turistički primat drže Bol i Supetar. Privatni apartmanski smještaj zastupljen je u svim naseljima uz more. Sam otok danas broji desetak hotela visoke kategorije s zadovoljavajućom ponudom. Turističku ponudu upotpunjuju i brojne turističke agencije, ugostiteljski objekti poput kafića, restorana, konoba i disko barova, sportski objekti i tereni, te mnogobrojni povijesni i prirodni lokaliteti na cijelom otoku. (foto R. Barilla)
VAĐENJE I OBRADA KAMENA na otoku Braču seže u doba rimljana koji su još prije gradnje Dioklecijanove palače koja je dovršena 303. godine, vadili i obrađivali kamen u kamenolomima Rasohe, Plate i Zastražišće između Škripa i Splitske. U njima su radile stotine rimskih robova i uglednika koji su izrađivali spomenike, poput poganskih žrtvenika i kamenih sarkofaga, čemu svjedoči reljef Herkula, zaštitnika kamenara, nedaleko od Splitske i žrtvenik Herkulu pronađen 1884. godine u kamenolomu Plate. Obrađeni kamen transportirao se u luku, Splitska, i odatle brodom prema Splitu za gradnju palače. Bračkim kamenom koristili su se čuveni graditelji, poput, Jurja Dalmatinca, Andrije Alešija, Nikole Firentinca, Ivana Meštrovića, a sam otok iznjedrio je kipare poput Ivana Rendića, Branka Deškovića, Valerija Michielija, Petra Jakšića, Mirka Ostoje... Brački kamen vrlo je cijenjen u cijelom svijetu, što nam potvrđuju podaci o korištenju bračkog kamena u zdanjima poput Bijele kuće u Washingtonu, nekadašnjem WTC-u u New Yorku, u gradnji katedrala i trgova u Sjevernoj Americi i Europi. Danas se na otoku kamen vadi na nekoliko lokacija u blizini Pučišća, iznad Supetra, kod Donjeg Humca i Dračevice, kod Selaca i Novog Sela, a obrada kamena vrši se u dvadesetak kamenoklesarskih radionica na otoku. (foto R. Barilla)
POLJOPRIVREDA I STOČARSTVO na otoku su zastupljeni najviše u obliku maslinarstva, vinogradarstva, uzgoja agruma i ovčarstva. MASLINA, što kažu za lijek i za mito, simbol je otoka Brača. Nije poznato da li su maslinu na otok donijeli grci ili rimljani, ali je vjerojatno kultura njenog uzgoja na otoku stara koliko i civilizacija. 1800. godine na Braču je bilo 25 malih uljara, a 1900. je u Povljima osnovana prva maslinarsko uljarska zadruga u Hrvatskoj. Danas se smatra da na Braču ima oko 500 tisuća rodnih stabala, od koje je najbrojnija sorta Oblica. VINOGRADARSTVO i proizvodnja vina ima stoljetnu tradiciju, a postoje dokazi da se u doba Rimskog Carstva prije 2000 godina na Braču uzgajala vinova loza i proizvodilo vino. Legenda kaže da su vinovu lozu na Brač donijeli prebjezi iz Troje.
1900. godine u Bolu se osniva Prva dalmatinska vinarska zadruga, suvremene tehnoligije, te je u Bolu u to vrijeme proizvođeno bilo i do 25 tisuća hektolitara vina. Ipak, početkom XX stoljeća filoksera hara Bračom i uništava gotovo sve vinograde. U posljednjih pedesetak godina na otoku je posađeno oko 150 tisuća novih sadnica loze, a najviše se sadi i obrađuje autohtona sorta Plavac mali koji dozrijeva na južnim padinama otoka od Bola pa do Vele Farske. OVČARSTVO je danas najzastupljenija grana stočarstva na otoku i prema posljednjim podacima danas na otoku obitava desetak tisuća grla ovaca, koja mirno pasu po pitomim bračkim obroncima. (foto R. Barilla)
BRODOGRADNJA I RIBARSTVO su međusobno čvrsto povezani, a povijest BRODOGRADNJE na Braču isčitava se iz jedne isprave iz 1576. godine u kojoj se spominje škver u Bolu, zatim škver u Milni tijekom XVII. i XIX. stoljeća, a prema nekim pokazateljima škver je postojao i u Supetru. U peticiji bračke komune iz XVIII. stoljeća govori se o trgovanju bračana s mnogo brodova velike nosivosti. Tako je 1796. godine bračko brodarstvo posjedovalo: 52 patentirane lađe (nave, polake, brige, brigantine, tartanu, pelige i trabakule) i 37 nepatentiranih lađa (pelige, trabakule, bracere); što zajedno čini 89 brodova, ne računajući manje brodice i ribarice, što ga je činilo trećom pomorskom silom na ovoj strani Jadrana. Danas na otoku djeluju dva brodogradilišta i to u Milni i u Sumartinu. RIBARSTVO je zanat, život, kojeg otočani poznaju još od pamtivijeka. Mnogo se bračana, kako u povijesti, tako i danas bavi aktivnim lovom ribe, bilo profesionalno ili rekreativno. Riba je mnogo puta otočanima značila život i opstanak, a svakako od svih jadranskih riba treba istaknuti jednu, vrlo vrijednu - Srdelu. Danas na otoku djeluje samo jedna tvornica za preradu ribe, "Sardina" u Postirama. Tvornica u Postirama osnovana je 1906. godine, koja plasira proizvode na pet kontinenata u više od trideset zemalja, uz godišnju proizvodnju od oko 20 milijuna konzervi od srdele, tune, skuše i oslića. U ribogojilištima se godišnje uzgoji milijun lubina i milijun komarči. Svjetsku slavu u ribarstvu 1955. godine stekao je Mario Puratić, sumartinjanin, iseljenik u SADu. Slavu je stekao izumom koloturnika za postavljanje i izvlačenje ribarskih mreža (power block) kojim je unaprijedio profesionalni ribolov. 1975. godine američki patentni ured uručio je Mariu Puratiću diplomu "Izumitelja godine", a uvršten je i među sto najvećih izumitelja XX. stoljeća u SADu. (foto R. Barilla)